U ozračju ramazanskog bajrama

Datum objave: 13 May 2021
Vijesti

mr. Nusret-ef. Abdibegović

Muftija banjalučki

„U ozračju ramazanskog bajrama“

Muslimani imaju dva Bajrama. Ramazanski bajram podrazumijeva klanjanje bajramskog namaza i darivanje sadekatu-l-fitra, Kurban-bajram je klanjanje bajramskog namaza, obavljanje hadždža, žrtvovanje kurbana i učenje tekbir-i-tešrika.

Bajramski dani su značajni i važni jer „pripadaju najuzvišenijim životnim dionicama unutar naših osobnih sjećanja i osjećanja“. U tim se blagoslovljenim, naročitim danima „najdirektnije prepoznajemo kao svoji, s iskrenim i drugim osjećajem, da nečemu sudbinski pripadamo, da nešto volimo i da nam je veoma ugodno u tom ličnom i kolektivnom pripadanju“. Bajram je blagdan duhovnog ozračja, ličnog ispunjenja i osjećaja sreće, porodične radosti i društvene ugodnosti. U suštini, on je manifestacija duhovne postojanosti, kolektivne tradicije muslimana, pripadnika islama šire, pa i kod nas Bošnjaka na ovim prostorima. Mubarek dane Bajrama treba promatrati kao svojevrsnu ovozemnu nagradu, vremensko odličje ili pehar koji pripada onima koji su izvršili i upotpunili ramazanske ibadete. Taj ugođaj vremenskog pehara je rezultat pobjede pojedinca nad samim sobom, svojim strastima, koji na dnevnoj razini obuzimaju čovjeka. Zato ova nagrada ima univerzalni značaj i kosmičku dimenziju. Njen značaj se potvrđuje u činjenici da harmonizira odnose tijela i duše, odnosno, duše i tijela, dajući tako nadu čovjeku za uspjeh na ovom i budućem svijetu. To je znak da su savladane sve prepreke i izazovi, koji su se postavili i stavili ispred vjernika tokom mjeseca ramazana.

U suštini, bajramsku radost koju osjećamo i nosimo u sebi, dijeleći je sa drugima, mi zračimo pozitivnom energijom i širimo ljubav i uz toplinu darujemo dobrotu, kojoj se svaka osoba nada i raduje. Na taj dan nema mjesta za tugu, ali ima za sjetu i suznu emociju, koja u principu inicira uzdahe za onima koje smo izgubili, zbog voljene osobe koja nije tu uz nas, zbog bliske i drage osobe, koja je daleko od nas. Radost ipak ima dominantnu ulogu na taj dan i ona se mora podijeliti sa drugima, da bi Bajram zasijao svojom puninom.

Bajramska radost je rezultat intenzivnog i kontinuiranog ibadeta u mjesecu Ramazanu, te iskaz zadovoljstva, što se hurmet, „svetost tog vremenskog perioda ispoštovao samo s ciljem i željom, da se odgovori Allahovom pozivu, čime se postiže Njegovo zadovoljstvo“. Zato izlazak iz ramazanskog vremena ima značaj i sadržaj svečanog čina, ne formalnog karaktera, nego, vrijeme Bajrama je jasno svjedočanstvo izgradnje i uzdizanja bića vjernika i postizanje njegove pune svijesti o Bogu. Za ramazansko vrijeme posta, vjernik se opredjeljuje kroz individualnu dimenziju ibadeta, dok se za radost bajramskih blagdana, mubarek dana, vjernik usmjerava na kolektivno i društveno ozračje. U kontekstu ovog pristupa, na ramazanske ibadete i bajramske blagdane, treba gledati kao na dva dijela jedne cjeline. Gledajući izvorno, ramazanski ibadeti čovjeka približavaju Bogu, a bajramski blagdani imaju za cilj, između ostalog, unapređenje odnosa među ljudima, uspostavljanje društvene komunikacije, razvijanje empatije, buđenje emocije jednih naspram drugih, jer je tim odnosima i relacijama Bog zadovoljan.

Vjera je važan faktor u izgradnji čovjekove ličnosti i njegove kulture. Naspram vjere je nevjera, a suprotno od kulture je nekultura, primitivizam, zaostalost i nazadnost. Kultura ima više značenja i dimenzija, a nekultura samo jednu. Bajram je dan vjere, kulture i tradicijskih vrijednosti. To su dani morala, etike i estetike. Njima se potvrđuje i jača emocionalna veza pojedinca i njegove porodice, džemata i društva u kome se kreće i živi. Bajram povezuje mlade i stare, žive i mrtve, siromašne i bogate, bolesne i zdrave, prisutne i odsutne, pojedinca i porodicu, budi sjećanja i podsjećanja kod ljudi.

U bajramskim pokretima, čestitanjima, susretima i posjetama, učvršćuje se prijateljstvo, iskazuje se poštovanje, ukazuje se čast, uvažava svaki pojedinac kao ličnost. Zato Bajram svojom blagoslovljenošću ispunjava praznine, povezuje ljude i upotpunjuje, ukrašava njihovu životnu svakodnevnicu, dajući joj tako smisao i suštinu života. Na taj način, život u danima Bajrama biva ispunjeniji i potpuniji, za razliku od praznika koji imaju za cilj isprazniti i razotkriti negativnu narav ljudskog bića. U vremenu klanjanja bajram-namaza, „duha“, jutarnjoj svjetlosti, prepoznajemo simboliku i vrijednost davanja i darovanja. Zar to nije vrijeme, trenutak, kada se najbolje osvjetljavaju, opažaju i otvaraju vidici, životne staze i potrebe ljudi.

U predajama se navodi da se na dan Bajrama nagrađuju dobročinitelji, to je njihov dan, dok izlazak iz kuće i stana, radi klanjanja bajram-namaza, sliči našem okupljanju nakon proživljenja. U isto vrijeme, stajanje na namazu nas podsjeća na stajanje pred Gospodarom na Sudnjem danu, dok povratak kućama sa bajram-namaza, simbolizira naš odlazak ka odredištu, shodno nagradi koju smo zaslužili i koja nam pripada. Zato istinski doživljaj Bajrama, i drugih blagdana, jeste onaj koji je u funkciji povezivanja i zbližavanja ljudi, afirmiranja mira u zajednicama ljudi, pomirenja i izmirenja zavađenih osoba, harmoniziranja odnosa među ljudima i narodima, humaniziranja života na Zemlji, koji je svojom atmosferom i porukama okrenut „srećnoj, prosperitetnoj, čovječijoj i Bogu dražoj budućnosti.“

Uzvišeni veli:“Reci:'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj i smrt moja, doista pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova.“ (El-En'am, 163.)

Na kraju, cijenim za potrebno naglasiti, da se u povijesnom značenju, Ramazanski-bajram i Kurban-bajram, povezuju sa početkom Objave i njenim završetkom.

Tekst je objavljen u IIN „Preporod“ od 15.05.2021. godine