Tekbiri tešrik-himna hadžskog i Kurban-bajrama

Datum objave: 19 Jul 2021
Vijesti

Draga braćo, poštovane sestre

Ušli smo u blagoslovljeno vrijeme obavljanja i izvršavanja ibadeta Hadždža i Kurbana. Tokom življenja vrijeme prati nas, a mi živimo u vremenu. Između, ili bolje kazano, u toku tog životnog hoda, vjernike prate zahtjevni ibadetski obredi, kojima svakodnevno potvrđujemo vjersku pripadnost, svijest o tradiciji i kulturi koju stoljećima njegujemo i baštinimo, kao i ljubav prema prostoru koji gledamo sa distance, kao i onaj prostor koji nas okružuje i udomljuje. Prostor koji nas okružuje je najlakše, najljepše i najuputnije definisati kao zavičaj. U njemu se tokom života svijamo, a nakon smrti, zavijamo.

I

U ovom velikom danu hadžskog, odnosno, kurbanskog bajrama, osjećamo da čovjek, odnosno, svaki pojedinac ima dva zavičaja; duhovni zavičaj, koji ga individualno upotpunjava, i fizički zavičaj, kojeg on kao pojedinac ispunjava. Za nas vjernike, a time i muslimane svijeta, duhovni zavičaj je grad Mekka u kome se nalazi Bejtullah, Božije kuća, Ka'ba, prema kojoj se okrećemo pet puta dnevno tokom obavljanja namaza. Tu Božiju kuću, Ka'bu, smo dužni za života posjetiti ako smo u mogućnosti.

Nažalost, i ove godine, kao i prošle, spriječeni smo da obavimo tu petu dužnost zbog pandemije, koja je blokirala i još uvijek blokira društvene i životne tokove, a time sprječava vjernike izvršavanju propisanih obreda. Možda danas u ovom teško, izazovnom vremenu najmoćnije odzvanjaju dove Ibrahima a.s. koje je učio za prostor duhovnog nam zavičaja „Bože, učini ovaj grad sigurnim i mirnim...“ (El-Bekare, 126.) kao i „Bože, učini da ljudska srca i duše čeznu, streme ovom svetom mjestu i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.“ (Ibrahim, 37.)

Obaviti hadždž, znači posjetiti duhovni zavičaj i ostaviti utisnute stope ibadetskog hoda u tavafu, sa'ju, boravku na Arefatu i činu odbacivanja negativnih slabosti na Mini. To je ujedno prilika da se prošeta životnim sokacima Adem a.s., Ibrahim a.s., Ismail a.s. i Muhamed a.s. Zato se čovjek sa hadždža vraća očišćen i oprošten od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila, kako to stoji u vjerodostojnom hadisu.

Za sve ljude svijeta, pa tako i za nas Bošnjake, fizički zavičaj je uvijek bliži, u njemu se živi, iz njega se odlazi i u njega se dolazi. Obradovan sam posjetama, dolaskom, pokretom naših Bošnjaka koji se iz različitih krajeva svijeta ovih dana vraćaju, dolaze i posjećuju zavičaj. Možda je fizički zavičaj u materijalnom svijetu više zaokupirao čovjeka od duhovnog, i jedan i drugi su jednako važni čovjeku.Valja naglasiti da je fizički zavičaj emanet na našim plećima. Za duhovni zavičaj Bog se brine, a za fizički mi se trebmo pobrinuti, pokazivati čežnju baš onako kako je to Poslanik a.s. pokazivao za rodnom Mekkom. Potpomognut je Allahovom naredbom „..okreni svoje lice prema Mešari-l-haramu“ (El-Bekare 144.) Mekki iz koje je protjeran. To je primjer kako se svi Bošnjaci trebaju odnositi prema zavičaju i mjestu rođenja. Nikada ne odustajati od zavičaja, ne smije se posustati bez obzira na izazove i poteškoće. Najsigurniji dom je u domovini, a u domovini je smiraj. Dosta domova je prazno, što je znak da se domovina prazni i da smo nemarni prema domovini.

Nostalgija i emocija se posebno osjećaju prema zavičaju i rodnoj grudi u danima blagdana. Rodna gruda je usko povezana sa prsima čovjeka. Grudi čovjeka su ispunjene rodnim zavičajem, a zavičaj se ispunjava ljudima, čovjekom. Kazano je, da čovjek može otići, napustiti zavičaj, ali zavičaj ne izlazi iz njegovih grudi, prsa. To je iskonska relacija.

II

Ovo su dani Kurban-bajrama. Prinošenjem žrtve kurbana, izgovaranjem tekbira i tekbir-i-tešrika u bajramskim danima, mi slavimo i veličamo Allaha dž.š; koji nas je obasuo različitim vrstama blagodati; kao što su zdravlje, potomstvo, imetak i drugi. Zar Mu na svemu ne trebamo biti zahvalni? Darujući čovjeku život na ovom svijetu, Allah dž.š ga je zadužio svetim dužnostima, ibadetima i tako mu poklonio namjesništvo na Zemlji. Te dužnosti i zaduženja će biti krunisana činom Božijeg zadovoljstva.

Kurban je čin žrtve, odlučnosti, namjere i želje čovjeka da Allahova milost, Božiji rahmet, bude u njegovoj blizini. On, kurban, je ogledalo čovjekove bogobojaznosti, potvrda stepena njegove svijeti o Bogu, pokazatelj društvene organiziranosti, darežljivosti, plemenitosti, otvorenosti, ljubavi prema porodici i drugim ljudima, a posebno prema onima koji su u potrebi jer je kurban žrtva u ime Allaha, a za više ideale. Ti ideali imaju za cilj usrećiti čovjeka, jer su utemeljeni na čistoj vjeri u Boga. Kurbanom se jača i oplemenjuje ljudska duša, koja formi ljudskog bića daje smisao i oplemenjuje mu stil života. Kurban je u ime Boga, a za potrebe onog koji ne može zaklati isti. Na taj način se izjednačavamo svi pred Bogom. Samo nas Allah kuša darovima, hoćemo li Mu biti zahvalni na način da usrećimo drugog i da ne okrećemo glavu od onih koji su potrebni.

U harmoniji i skladu se oslikava priroda tog ljudskog života, sve izvan toga je bol, patnja, nered i stradanje. Kako doprijeti do čovjekova srca i duše, ili kako biti i postati nečije srce i duša. Bajram nam svojim obiljem daruje priliku da postignemo to. Iskoristimo bajramske dane čestitanjem, posjetama jednih drugima, oprostom i izmirenjem međusobno, obradujmo posjetom ostavljene i napuštene, pružimo utjehu i nadu nemoćnima, obrišimo suzu uplakanom, posjetimo, zijaretimo mezarja naših umrlih i povežimo se sa njima učenjem sure Jasina.

Neka ovi bajramski dani proteknu u radosti, miru i Božijem zadovoljstvu. Amin!

Bajram šerif mubarek olsun!