Hutba: "Poslanstvo milost svjetovima, Poslanik radost ljudima"

Datum objave: 14 Nov 2019
Vijesti

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, koji iz milosti prema ljudima, najodabranijim stvorenjima, šalje Objavu i koji radi čovjekove upute i spasa odabire i šalje poslanike kao svoje vjerovjesnike.

Salavat i selam na najodabranijeg u nizu, silsili poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na naše bosanske šehide.

Draga braćo, poštovane sestre

Uzvišeni Allah d.ž. u Kur’anu veli: “Muhammed je poslanik.” (48/29). Također veli: “On je poslao poslanika Svoga, s uputom i vjerom istinitom da bi je izdigao iznad ostalih vjera. A Allah je dovoljan svjedok” (48/28).

U načelu, kredu, islamskog učenja, šehadet, “Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”, zauzima središnju, centralnu tačku i njime se oslikava unutarnje i izvanjsko prihvatanje i prakticiranje vjere. Bez spoja ova dva elementa i prihvatanje načela koji iz njih proizilaze, čovekovo vjerovanje se ne prihvata i ne uvažava.

Nutarnja punina je osvjetljena uvjerenjem, izgovaranjem, vjerom i priznanjem da je samo Allah Bog (uluhijjet), Gospodar svih svjetova (rububijjet), te vjerovanje u Njegova lijepa imena (esmau-l-husna), dok izvanjsko prihvatanje i prakticiranje vjere se zrcali na svjesnom, savjesnom i odgovornom sljeđenju Poslanikova puta (sunneta), jer: “On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje, uči ga Jedan ogromne snage.” (53/345). To je Muhammed a.s., nagovješteni slavljenik, Ahmed, hvaljenik na nebesima i na zemlji, Muhamed, odabranik među ljudima i narodima, Mustafa.

Njegovom poslanstvu i misiji se suprostavljala neprosvjećena, nepismena i nekulturna svjetina, organizovana i usplahirena masa, razjarena i ohola rulja.

Njega je pratila mala, odabrana skupina. Skupina onih kojima je Allahovom uputom vjera osvjetlila put života. Uz njega su bili: slabi, nemoćni, potlačeni, obespravljeni, oni koji su bili zaboravljeni i poniženi od zajednice i društva. Pratili su ga i sljedili jer su kod njega vidjeli istinitost, blagost, radost, nadu, smirenost, umjerenost, utjehu, sigurnost, i potvrdu čovjeka kao najodabranijeg stvorenja i naglasak na njegovu ljudsku dimenziju. Tako je on sejjidul-murselin i hatemul-enbija. Posljedni poslanik u nizu poslanstva koji je upotpunio halku poslanika. Tako je ispunjena niska bisera poslanika koja pogledom ispuni i ozari dušu vjernika. Njegova poslanička misija i svjetlo nubuvveta sijat će do sudnjeg dana. I mevludski spjev naglašava njegovo poslanstvo: “Bog stvorio Muhammeda najprije, Pejgamber se on rodio najpotlije”. Ako je poslanstvo milost svjetovima onda je Poslanik radost ljudima.

Poslanikova riječ i misija je utemeljena i satkana na ideji čiste, nepatvorene vjere, iskazivanja ljubavi, i poštovanja prema čovjeku. Poslanička - vjerovjesnička misija nije svrha sama sebi. Ona služi istini i namjenjena je čovjeku i negovoj spoznaji. Istina vodi do spoznaje, a spoznaja vodi do apsolutne istine, do Allaha dž.š.. Zbog toga se kaže da su poslanici i vjerovjesnici govorili samo istinu, jer oni pozivaju istini.

Muhammed a.s. je oživotvorio Božiju riječ na zemlji i tako ljudima ukazao na novi stil, vjeru bez kipova, kumira i idola, novi način života, koji podrazumjeva robovanje samo Allahu, Gospodaru svjetova. To se postiže tevhidom, vjerom u jednog Boga, koja podrazumjeva cjelovito razumjevanje ljudskog života, njegovu potrebu, slabosti, vrline, stremljenja, nadu i očekivanja. Na taj način Zemlja, prostor predodređen za ljudski život, biva obasjan svjetlom Allahove milosti, a čovjek i njegovi potomci zaogrnuti uputom vjere (hidajet), bez kojeg ne bi bili spašeni. Ostali bi u tmini, zabludama, tumarajući tako bespućima ateizma i nemorala. Kur’an kaže: ”A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali” (21/107). Ovim ajetom se potvrđuje kontinuitet Allahove milosti zarad spasa i uspjeha čovjeka na ovom svijetu. Bog ne ostavlja čovjeka, na žalost, čovjek zaboravlja i zanemaruje dužnosti prema Bogu. Kad god on to uradi bude na gubitku i u zabludi.

Ranije slati poslanici su imali ograničeno prostorno i vremensko djelovanje, sa fokusom na određeni lokalitet i određenu zajednicu ljudi. U sklopu svog zaduženja njihova misija nije imala univerzalni i planetarni značaj. Smrću poslanika, ili nestankom dotične zajednice, misija koja se odnosila na njih je prestajala i nestajala. A misija poslanika Muhammeda a.s. je namjenjena svim narodima i ljudima do Sudnjeg dana.

U životopisu Poslanika primjećujemo tri životne etape: Prva etapa, period prije objave u kojem je prepoznat kao el-emin, pouzdani, povjerljivi i ugledni. Druga etapa, period nakon objave i boravak u Mekki koji je bio prepoznatljiv po pozivanju i tumačenju vjere u Jednog Boga. Treća etapa, period nakon hidžre, boravak u Medini, prepoznatljiv po uspostavljanju međuljudskih odnosa, odnosa među zajednicama i organizacijom društva.

U nizu poslanika, Isa a.s. je predhodio Muhammeda a.s.. Vremenska razlika između njih je 570 godina. Ne toliko dugo gledajući iz ugla vremenske distance, ali predugo za ljudsku prirodu, njegovu narav, izgubljenost u vremenu i prostoru, te vjersku otuđenost. Kroz poslaničku misiju Muhammed a.s. se nije mirio sa postojećim i zatečenim stanjem. Znao je da objava i poslanik dolaze u društvo potpune devastacije društvenog života, vjere, etike i morala, kulture, običaja i tradicije. Ljudima je ukazivao na prolaznost i kratkoću života na ovom svijetu, pozivao ih na prihvatanje vjere u jednog Boga, ukazivao na potrebu dobročinstva prema roditeljima, zaštitu ugroženih, i pružanje pomoći nemoćnima. Uzvišeni Allah potvrđuje da je Njegova zadaća “Da opominje onoga koji ima pamet, i da zasluže kaznu nevjernici” (36/70).

Drga braćo i poštovane sestre,

Vrijeme u kojem živimo je idealna prilika za obnovu i afirmaciju poslaničke misije i vjerske uloge kod ljudi. Zanemarivanje dužnosti i obaveza a poklanjanje pažnje efemernim, marginalnim stvarima, civilizacijskoj zaokupljenošću igrom, zabavom, dekorom, te udaljavanje čovjeka od suštinskih stvari, spoznajnih vrijednosti i smisla života, čovjeka vodi u propast i sunovrat.

Molim uzvišenog Allaha da nas učvrsti u dinu islamu i na putu sunneta našeg devletlije, resuli-ekrema i nebijji-muhterema Muhammeda a.s. Amin